U okviru projekta Mission4Water, Zero Waste Montenegro je 28. marta organizovao radionicu i matchmaking događaj u Evropskoj kući u Podgorici, sa ciljem okupljanja ključnih aktera, kompanija, institucija i državnih organa kako bi se razgovaralo o problemu zagađenja voda. Učesnici i gosti su bili predstavnici državnih tijela, istraživačkih institucija, univerziteta i postrojenja za preradu otpadnih voda. Događaj je poslužio kao platforma za razmjenu znanja, predstavljanje istraživačkih rezultata i diskusiju o izazovima koje predstavlja zagađenje mikroplastikom u vodenim tokovima.
Marko Nikolić, predstavnik Centra za ekotoksikološka ispitivanja, predstavio je njihov rad u okviru projekta AQUATICPLASTIC koji se realizuje kroz Interreg Dunavski program. On je predstavio dvije različite metode koje se koriste za testiranje i prikupljanje uzoraka vode u svrhu analize mikroplastike. Prva metoda uključuje korišćenje specijalizovane mreže sa veoma finom mrežicom i filterima za hvatanje mikroplastike iz vode. Objasnio je značaj prikupljanja uzoraka iz određenih djelova vodenih tijela i sa različitih dubina kako bi rezultati bili reprezentativni. Druga metoda koristi specijalnu pumpu za prikupljanje vode. Nikolić je detaljno objasnio proces prikupljanja, uključujući preporučene prakse za rukovanje i transport uzoraka do laboratorije, uz izbjegavanje kontaminacije. Takođe je govorio o visokotehnološkoj opremi koja se koristi za analizu mikročestica, uključujući specijalizovane mikroskope potrebne za njihovu detekciju. Njegovo izlaganje je obuhvatilo i zakonodavni okvir EU koji se odnosi na zagađenje mikroplastikom, te značaj usklađivanja istraživanja sa regulatornim standardima.
Dijana Radović sa Pomorskog fakulteta predstavila je projekat JOINABEL, koji se realizuje u okviru programa Interreg IPA Adrion. Govorila je o naporima na uspostavljanju i promociji plave cirkularne ekonomije kroz rješavanje problema morskog i riječnog otpada.
Istraživačica Neda Bošković, dvostruka doktorica nauka u oblasti zaštite životne sredine i održivog razvoja, održala je detaljnu prezentaciju o problemu mikroplastike. Objasnila je različite vrste plastike, način nastanka mikroplastike, kao i rezultate svojih istraživanja o prisustvu mikroplastike u različitim vodenim tijelima širom Crne Gore.
Njena istraživanja su obuhvatila djelove Bokokotorskog zaliva, uključujući Kotor, Herceg Novi i Tivat, kao i Budvu, te glavne rijeke poput Morače, Zete, Cijevne, Ribnice, Bojane i Skadarskog jezera. Takođe je predstavila nalaze o prisustvu mikroplastike u rijeci Tari, koja je pod UNESCO zaštitom.
Pored uzoraka vode, Bošković je u svojoj studiji analizirala i prisustvo mikroplastike u vodenim organizmima. Podijelila je podatke o mikroplastici pronađenoj u određenim vrstama riba i školjki, ističući količine koje su pronađene i potencijalne zdravstvene rizike koje unošenje mikroplastike predstavlja za ljude. Njeno izlaganje obuhvatilo je šire ekološke i zdravstvene posljedice, uključujući uticaj mikroplastike na zdravlje ljudi, glavne izvore zagađenja – poput veš mašina, ilegalnih deponija i ribarske industrije – kao i povezanost proizvodnje plastike sa klimatskim promjenama. Na kraju je iznijela zaključke o trenutnom stanju zagađenja voda u Crnoj Gori i dala ključne preporuke za ublažavanje problema mikroplastike u vodenim ekosistemima.
Ova radionica i matchmaking događaj su dodatno istakli značaj saradnje između istraživača, institucija i donosilaca odluka u borbi protiv zagađenja voda. Kroz razmjenu stručnog znanja i naučnih rezultata, učesnici su doprinijeli široj diskusiji o mogućim rješenjima za smanjenje zagađenja mikroplastikom i jačanju ekoloških politika.
